PIŠE: Dule NEDELJKOVIĆ

Dragi dnevniče, opet te pišem. Bio sam dobar u protekla dva dana. Pročitao sam roman “Ljudska posla” Karin Tuil, prelistavam strpljivo Flekinu monografiju, nisam otišao po 30 eura (mrzelo me je, naravno da me je žena prijavila), bio sam kod kardiologa na UZ čuke, srce kuca tu je. 

Sada sam ceo pregledan i do neke sledeće prilike neće me videti doktori (jebo me električni trotinet, toliko sam se sjebao da sam morao da prođem sve doktore da se otkloni sumnja da je bol u grudnoj kosti koji je konstantan nije neka rakčina).

Dobio sam info da se podcast “Treći Svet” koji radim u produkciji Mascoma sve više sluša (što mi je nekako logično) i hvala gostima koji čine taj podcast zanimljivim.

Juče sam baš snimio epizodu u kojoj sam uživao. Svakog ponedeljka se emituje na svim platformama sa novim gostima.

Sin je prerastao Bojanu, i nekako mi je lepo da ga vidim da se pretvara u mene od pre 40+ godina.

Ćerka je na putu da bude đak generacije i predsednik je školskog parlamenta. Potpuno čelično prihvata tuđu tupavost, što mi je drago. Taj stav će joj odmoći u životu ako dozvoli da u bilo kojoj situaciji bude broj dva.

Pas je konačno prestao da dahće pošto je navatao Milicu, kučku u teranju koja živi sprat ispod nas. Komšija se raduje što ću ja postati otac. Baš me briga, neka se novorođenim Ugijima bavi ona koja ga je šetala kada je zaskočio kučkicu ispred lifta na hodniku (Bojana). Sa mnom nije takav seljak. Ako ovo pročita Biljana Srbljanović, najebao sam. One druge sifražetkinje, koje agresivno zavode red po društvenim mrežama, neću da spominjem, pošto kada sam ja govorio da: “NE znači NE” one su se družile i ulizivale se siledžijama.

Aktuelna je Vučićizacija na svim nivoima. Patetika vlada. Sada su svi bili besprekorni u mladosti, nisu se prodavali, nisu se nudili, naprosto su bili simboli slobode. Nadam se samo da će zaista crći dok moja deca ne stasaju. A, hoće.

Rekao mi je Bog da se samo zajebava sa takvima.

Uzme im svu kintu kada umru, odu kao kokuzi na onaj svet, za koji svi govore da je “bolje mesto”. Ja ću da vam kažem, nema boljeg mesta od života. Niko vam nije kriv ako ga glupo trošite i živite svoj život u idolopoklonstvu i na kolenima.

A, da…Sale Bećić prebacio sutrašnju promociju u restoran “Polet”, to vam je onaj sa giricama na Cvetnom trgu, ne u Cetinjskoj.

Vidimo se, budite kul. A dok ne dođe JUL poslušajte Zorana Čička s kojim sam razgovarao u podcastu Treći Svet (ispod je link ka svim platformama) i uspeli smo da politiku svedemo na minimum. Hvala, budite dobro.

http://smarturl.it/podcast-treci-svet

 

 

 

 

O AUTORU