Aleksandri Vulini su rešili da opet uživo prirede akcioni film Velikom Vođi. Šta će. Vulinima je to, izgleda, jedina zabava u životu. A možda i jedini način da pokažu i dokažu koliko su odani liku i delu Onoga Koji Uvek Govori Ono Što Misli. 

Prošetali su Vulini i svoju novu uniformu! Više nije maslinasto-zelena. I nema onu zajebanu oznaku na grudima, ispod dugmića. Ova uniforma mu zapravo previše liči na odela, koja je odavno ostavio u ormaru, na gajbi koju je kupio parama od ženine tetke iz Kanade.

Kako bilo: Obruč 2020 pompezno je najavljivan danima u medijima (pardon, u “medijima”) i direktno je prenošen na televizijama (pardon, na “televizijama”).

Imao je taj akcioni film – za moj skromni ukus – nekoliko nedostataka. Pre svega, bio je prekratak, a radnja nekako… Kako da vam kažem ljudi… Zbrzana!!! Evo, da ne bude da izmišljam, citiraću RTS:

U 17:08 počinje prva faza vežbe:  “Naoružana teroristička grupa dolazi iz dva pravca na mesta javnog okupljanja i započinje masovno ubijanje civila. Prilikom napada koriste razno naoružanje i pokazuju visok stepen brutalnosti i zaposedanje objekata.”

Nije to sporno, da se razumemo: teroristi zaista masovno ubijaju civile u mnogim svojim akcijama. Međutim…

Već u 17:10 se “upućuju patrole policije i interventnih jedinica: Komandno-operativni centar nakon dobijanja informacije na lice mesta upućuje patrole policije opšte nadležnosti i šest interventnih jedinica.”

Dolazi do – kako se navodi – razmene vatre s teroristima a pristiže i prva ekipa Hitne pomoći.

Samo tri minuta kasnije (17:13) se eto – pojavljuje helikopter! “Poteru za teroristima preuzimaju dva tima, Interventne jedinice 92. Helikopter “erbas H-145″ sve vreme potere osvetljava trasu kojom se kreću teroristi i obaveštava o njihovom kretanju patrole interventne jedinice.”

U eroristi na drugoj lokaciji zauzimaju autobus gradskog prevoza i iznose ultimatum da se zaustavi policijska akcija.

Da skratim – ovakvo opisivanje biva dosadno, jer je previše providno:

Minut kasnije uključuju se Žandarmerija i SAJ, već u 17.23 upadaju u objekat gde su taoci i za minut završavaju sav posao, hapse teroriste i oslobađaju civile. Potom zaustavljaju vozilo manje grupe terorista i hapse ih. Pet minuta kasnije – naši upadaju i u autobus i oslobađaju građane, a teroriste naravno – privode poznaniju pravde. Sve je gotovo u 17.30. 

Taman toliko da Veliki Vođa u 17.34 čestita policijskim službenicima onim “vrlo dobro!” 

Dobro, genijalni reditelji u Ministarstvu unutrašnjih poslova, da li zaista treba da poverujemo u to da se sve ovo – gore opisano – zaista završava za pola sata?

Uz dužno poštovanje prema spremnosti naših uniformisanih i maskiranih specijalaca policije (a mnoge lično poznajem i zaista iskreno cenim), da li možete da nam objasnite za koga je bio namenjen ovaj akcioni film Ž produkcije? 

Da li se sećate koliko je trajala talačka kriza u moskovskom teatru Dubrovka 2002? Tri dana. Sa 130 mrtvih civila. Na Filipinima? U Parizu? Madridu? Koliko je trajao teroristički napad 11. septembra??? A kod nas? Sve završeno u pola sata?

Pa ni Bata Živojinović nije uspevao da za tako kratko vreme pobije toliku gomilu Švaba u partizanskim filmovima!

Istina, razumem ja potrebu da se prikaže ovako silovit akcioni film.

Sluđenom glasačkom telu Naprednjaka dobro je došao ovaj prekid. 

S jedne strane – svakog dana slušaju kako je od koronavirusa obolelo više od tri hiljade… Više od četiri hiljade… Pet hiljada, šest hiljada ljudi… Kako je hospitalizovano ne-znam-ti-ni-ja koliko. Kako je na respiratoru 110… Pa onda 120… Zatim 140… Potom 156… Pa…  Kako je mrtvih svakog dana sve više… Kako je patrijarh dobro, pa loše, kako je umro, pa kako je ipak stabilno…

S druge strane, moraš da čitaš sve što antivakseri i antimaskeri neumorno objavljuju na društvenim mrežama. Treba biti u toku sa najvećom teorijom zavere. Zar ne?

I dok tako gledaš akcioni film o pobedi interventne, žandarmerije i SAJ-a nad zlim teroristima u samo pola sata, dok slušaš Onoga-Ko-Uvek-Zna-Šta-Priča kako se ne boji pretnji smrću (koje stižu sa interneta, naravno), ni ne primetiš kako je Vlada Srbije donela odluku da državljani Albanije mogu da ulaze na teritoriju Srbije samo s ličnom kartom. Što mene lično i ne pogađa, iskreno da vam kažem. Ali glasače SNS-a… Hmmmm…

Ne primećuješ ti ni kako vlada Srbije zapravo ne zna šta da radi sa situacijom u kojoj se nalazi zemlja. 

Ne primećuješ da je vlada raspisala konkurs za prijem u radni odnos na određeno vreme od tri meseca (tri meseca) nekoliko stotina lekara i nekoliko stotina medicinskih tehničara!

Ne primećuješ da se traže specijalisti anesteziologije, pulmologije, interne medicine… 

Važno je da nam policija pokazuje kako je spremna za antiterorističke akcije. Zamišljene. Ministri Vulini ispod maske se smeškaju i zadovoljni su što je akcioni film (predstava, kako god) dobro prošao kod Velikog Vođe. 

A neki drugi ministri ne znaju šta da rade. Jednostavno ne znaju. Jer, nemaju više lekara. Nemaju više sestara. Nemaju više kreveta. Nemaju više ljudi. Imaju samo nadimak. Koji nije dobar. I znaju da je situacija iz vanredne prešla u katastrofalnu.

Veliki Vođa nam govori kako smo najbolji. Kako se niko u Evropi ne bori sa koronom kao mi. Kako je sve pod kontrolom. A već sutra će nam, sa sve Vulinom u pozadini, saopštiti kako je doneo odluku da nas opet zatvori.

Laku noć Srbijo. Pre nego što legneš, uzmi još malo hleba i igara. 

O AUTORU